2014-11-14

Prvo bijelo polje - povijesni prikaz

HRVATSKI GRB JE SIMBOL HRVATA KROZ POVIJEST

Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika. Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela  točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.

Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.

Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka.

Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.

To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha,  po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira.

Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.

Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao.

Na kraju hrvatski grb kakav je danas,  uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.

Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku,  zaboravlja da duša,  djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša,  djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . .

Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora,  važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.

Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.

Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću,  tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno.

Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka. Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava,  što je pravedno i priliči  uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima. Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.

Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku  činjenjem  pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i  svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom. Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno.

A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo. Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema,  Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . .  Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . .  spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.

Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti.  Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.

Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.

Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Čedomir Bužančić 8. studeni · Zagreb

NARAVNO DA GRB S PRVIM BIJELIM POLJEM NIJE USTAŠKI – ALI JEDNAKO TAKO NIJE NITI VIŠE HRVATSKI OD ONOG S PRVIM CRVENIM POLJEM

Nakon što je zbog grba na spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima s područja splitskog kotara Pujanke na kojem je prvo polje bijele boje, gradska uprava donijela odluku o njegovom uklanjanju, što je izazvalo prosvjede lokalnih braniteljskih udruga – ovaj revival komunističkog simplificiranja povijesti hrvatskog grba i njegovih heraldičkih inačica u kojem ideološki žandari prvo bijelo polje uvijek i jedino prepoznaju kao grb NDH', samo je još osnažio tu histeriju i 'antiustašku groznicu'. A kako bi moglo i biti drugačije - kad se djeci orjune i djeci komunizma živo jebe za heraldiku, pa onda recimo i za grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (iako se on eto nalazi i na krovu crkve Sv. Marka u Zagrebu), već im je jedini cilj pronaći 'ustaške guje' i kriptofašizam, i tamo gdje ih nema.
Pa je onda i Index, kao jedan od medijskih korifeja tog ideološkog pokreta, ovih dana tražio i pronašao navodnu "ustašku zastavu" u rukama hrvatskih branitelja i invalida okupljenih na prosvjedu ispred Matićevog ministarstva branitelja, dakle među ljudima koje ovaj portal pogrdno nazva "šatorašima" (http://www.index.hr/…/cija-je-ovo-zastava-kojom…/782505.aspx).
Naravno, riječ je o bezočnoj političkoj podvali, jer se na fotografiji jasno vidi kako se NE radi o zastavi NDH koja u gornjem lijevom kutu obavezno mora imati "znak u obliku zvjezdolike troplete vitice iste crvene boje koja uokviruje bijelo polje u kojemu je veliko slovo -U- tamno modre boje", a još se manje radi o grbu "ustaškog pokreta" koji je pak imao prikaz vatre kao simbola ustaške revolucionarnosti – nego se radi tek o zastavi s jednom od heraldičkih inačica hrvatskog grba.
Znači radi se o zastavi koja istina NIJE službena zastava RH tj. nema grb prema važećem Ustavu RH, ali koja – i to treba ponovimo naglasiti - nije zastava niti "NDH" niti ustaškog pokreta samo zato što je prvo polje na grbu bijele boje.
Kao što, uostalom, takva zastava jednako tako ne bi bila zastava SOCIJALISTIČKE republike Hrvatske, sve i da grb počinje poljem crvene boje - sve dok okolo nema klasje žita, a iznad njega crvenu zvijezdu petokraku.

No, sad kad smo to pitanje apsolvirali, ako je za to uopće bilo ikakve potrebe – hajmo razriješili još nešto.
Naime, to što djeca orjune i komunizma u takvom grbu vide to što vide – NE znači istodobno da je grb s prvim bijelim poljem išta više hrvatski, i da je u ičemu autentičniji, ili snažniji politički simbol od grba s prvim crvenim poljem. A poglavito nije istina da je to – kako se zadnjih dana piše po mreži – bio službeni (državni) grb po Ustavu iz 1990.
Jer, povijesne su činjenice tu jasne i nepobitne – i to naprosto NIJE TOČNO!

Prvi Ustav RH jest onaj donesen 22. prosinca 1990. (te se naziva Božićnim Ustavom) i tek je u njemu (po prvi put !!!) uopće definiran izgled državnog grba i zastave odnosno da to propisuje (prateći) Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. A po tom Zakonu - koji je dan ranije - 21. prosinca 1990. (vidi Narodne novine, br. 55/90) donio Sabor Republike Hrvatske na sjednicama Društveno-političkog vijeća (predsjednik dr. Žarko Domljan), Vijeća općina (predsjednik Slavko Degoricija) i Vijeća udruženog rada (predsjednik Ivan Matija) – grb i zastava izgledali su jednako kao i danas.
(vidi - http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/253505.html); grb na zidu Sabornice na snimci HTV-a sa svečanog proglašenja Božićnog Ustava, a također I veliku uljanu sliku akademske slikarice Jadranke Fatur koja prikazuje taj povijesni trenutak a čuva se u Saboru u dvorani Ante Starčevića u kojoj se primaju najviša izaslanstva stranih država ).

Ono pak što neki na mreži spominju kao navodno stariji/raniji grb NIKAD NIJE bilo određeno Ustavom RH, nego se radi(lo) o amandmanima na Ustav SOCIJALISTIČKE Republike Hrvatske iz 1974.; a koji su pak doneseni 25. srpnja 1990. godine te u kojima se definira da se iz službenog naziva države Hrvatske izbaci pridjev socijalistička, a sa zastave izbaci zvijezda petokraka te na nju vrati povijesni hrvatski grb.
No, kako taj povijesni grb izgleda (ili treba izgledati) tada NIJE preciznije određeno. Nego je Usvojeni amandman koji je glasio: "Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.".

Dakle, čak bi se moglo reći da ustavotvorci, obzirom da prvo navode riječ "crvenih", a onda riječ "bijelih" polja također misle na grb s prvim crvenim poljem. A u prilog ovakvom čitanju ustavnog teksta – ide napokon i tadašnja politička situacija. Pri čemu, NIJE bilo nikakvih preciznijih odredbi o obliku štita, niti službenog likovno oblikovana predloška, a amandmanom je određeno da se točan izgled grba ima utvrditi zakonom (koji još nije postojao). Takav (nejasno određen) osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja već spomenutog Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990.
I to je jedini razlog zašto se kroz sljedećih nekoliko mjeseci i u neslužbenoj ali i u službenoj uporabi moglo vidjeti više inačica grba, s različitim oblicima štita i različitim početnim poljem.